Zajedništvo kao izgovor za vladanje drugima

Pravo zajedništvo nije ono koje nastaje zbog straha od samoće i kao posljedica osjećaja krivnje i manipulacije. Pravo zajedništvo je ono koje nastaje slobodnim izborom osoba.

Mnogi koji se zalažu za zajedništvo samo žele autoritet nad drugima. Svoje interese predstavljaju kao opće dobro, a ljude koji ne rade u njihovom interesu nazivaju sebičnjacima i ljudima koji misle samo na sebe. Ostvarivanje interesa većine ne znači nužno stvaranje boljeg svijeta i naprednijeg društva. Ako je interes većine postignut nepravdom tj. manipulacijom svijet ne postaje bolje mjesto, samo životi tih ljudi postaju lakši na nepošten način, kočeći tuđi razvoj i tuđu slobodu. Kolektivna sebičnost nije opće dobro.

Bolje društvo čini pravda, a ne interes većine. Poštenje je ono što je opće dobro. Sputavati nekoga radi svog prosperiteta je ono što je sebično, a ne obrnuto. Mnogi vole govoriti o dobroti, a pod tim misle žrtvovanje za druge. 

Tražiti od nekoga žrtvu je sebično. Odbiti žrtvu je samopoštovanje. Dobrotu ne čini nedostatak samopoštovanja. Dobrota je poštivanje tuđe slobode. 

Žrtva i pravda ne idu zajedno. Odricanje od individualnosti i sloboda ne idu zajedno. Sloboda je temelj stvaranja boljeg svijeta, a ne zajedništvo temeljeno na tuđem autoritetu. Individualnost je ono što zajednicu tj. svijet čini boljim.

Zajedništvo ne mora biti samo fizičko. Kada god netko promiče pravo na individualnost, zajedno je sa svim ostalima na svijetu koji čine to isto. I svi oni stvaraju pravednije društvo koje nije temeljeno na manipulaciji, grižnji savjesti i omalovažavanju sebe.